Hepatitis C tretman u Bosni

Hepatitis C tretman u Bosni

M. (for the English version click here)

Svijet bola

U novembru 2018. probudila me užasna bol u području stomaka. Toliko užasna da sam se prvi put u životu istinski uplašio za svoje zdravlje i život. Bol nije prestala. Ni sutradan, ni nekoliko narednih dana. Nisam mogao ići na posao. Bol se javljala i tokom dana. Bila je toliko intenzivna da bi me bukvalno paralisala. Tablete za bol su slabo ili nikako pomagale.

Hepatitis C imam od rata 1992-1995. U to vrijeme nisam mnogo razmišljao o zdravlju. Budućnost se nije nazirala, droga je bila lijek za mentalno zdravlje. U svoj toj zbrci negdje sam pokupio virus Hepatitisa C.

Kraj rata dočekao sam psihički uništen. Što od rata, što od droge.

Kad sam shvatio da imam problem, bila je već 1997. Tad sam radio nalaze krvi i saznao da sam negdje pokupio virus Hepatitisa C. Nisam se brinuo, ovisnost mi je bila najveći problem.

Liječenje od ovisnosti sam pokušao na klinici u Zagrebu, Hrvatska. U početku uspješno, no to je bilo kratkog vijeka.

Otišao sam u komunu, u Međugorje. Još uvijek se nisam brinuo zbog Hepatitisa C. U komuni pogotovo, gotovo svi smo imali Hepatitis C. Nekim momcima, koji su već nekoliko godina bili u komuni, komuna je obezbjeđivala interferonsku terapiju. Tu sam prvi put vidio koliko je teška ta terapija i koliko teško je podnosi ljudski organizam.

Tu sam proveo godinu dana. Problem ovisnosti sam riješio. Nazirala se neka budućnost.

Misao o Hepatitisu C mi je postala teška, rijetko me napuštala. Kako god, nisam se mogao odlučiti na interferonsku terapiju. Takođe, ono što me spriječavalo bilo je to što sam uvijek morao raditi, nisam si mogao dopustiti taj luksuz da budem nezaposlen tih gotovo godinu dana koliko traje ta terapija. Sjetio bih se momaka u komuni, težine terapije i njihove nemogućnosti da rade bilo kakav teži posao.

Tako su prolazile godine. Misao o bolesti je bila tu, a ja bih je uvijek odbacivao. Nisam imao problema sa zdravljem, tješio sam se, lagao sam sebe kako nije u pitanju nikakav veliki problem.

Ipak, u trenucima iskrenosti sam sa sobom, priznavao sam si da imam problem kojim ću se, prije ili kasnije, morati pozabaviti.

Misao je sazrijevala. Imao sam kćerku. Mislio sam, dugujem njoj da poduzmem nešto u vezi sa svojim zdravljem. Ako mi se nešto desi, šta će biti s njom. Bio sam razveden, kćerka je bila sa mnom. U bivšu ženu nisam imao mnogo povjerenja kad je u pitanju briga o našem djetetu. Osim toga, ona već tada nije bila u Bosni. Nije pokazivala spremnost ni da joj kćerka dođe u posjetu makar na nekoliko dana.

2014. sam odlučio da se pozabavim problemom. Već su se spominjali novi, efikasniji lijekovi za Hepatitis C. Išao sam doktoru. Mnogo sam muke vidio dok sam došao do doktora specijaliste za ovu vrstu problema. Pričali smo, imao je iskustva. Rekao mi je koje testove da napravim.

Testovi su kod nas skupi. Besplatne opcije su poprilično komplikovane, ako ne živite u glavnom gradu. Komplikovane su zbog samog uređenja države koja je podijeljena na kantone. Trebaju vam odobrenja za sve, od raznih komisija. I opet luksuz koji si nisam mogao dopustiti, treba vam mnogo slobodnog vremena za sve to.

Na kraju mi je doktor počeo pričati o interferonu. Kad sam spomenuo nove lijekove rekao mi je samo da toga kod nas još nema. Rekao mi je kasnimo za ostatkom svijeta u svemu, tako kasnimo i u tome. I rekao mi je da će najvjerovatnije trebati godine da ti lijekovi budu odobreni kod nas u Bosni. Bio je u pravu, pet godina kasnije situacija je još uvijek ista.

Mogao mi je ponuditi samo interferon. Odustao sam.

U međuvremenu, jedan prijatelj, s problemima sličnim mojim, poslao mi je link za Hepatitis C Treatment Cure and Community Facebook grupu. Uključio sam se, posmatrao, ne baš aktivno. Sve me to stalno podsjećalo na moj problem, stvaralo mi nemir, nisam baš tako dobro podnosio tu misao.

To je teška misao. to nije nešto što pričate okolo. To je nešto što vas stigmatizuje. Ljudi se ne informišu, ako se u društvu spomene tako nešto svi komentarišu kao da je kuga u pitanju, kao da se virus zrakom prenosi. Nekad sam mislio da je to problem samo manjih, konzervativnih sredina, kao što je ova u kojoj živim. Sad znam da je taj problem svugdje prisutan.

Liječenje hepatitisa C u Bosni

Tako prođe još par godina. Učinio nisam ništa, odlučio sam da čekam neka sretnija vremena. Da čekam nove lijekove, da čekam da i moja zemlja postane dio svijeta.

Sve do novembra 2018.

Mnogo sam se uplašio. Prvi put shvatio da nema više odlaganja. Prvi put shvatio da ako želim da živim, za svoje dijete, za sebe, moram odmah nešto poduzeti.

Počeo sam tražiti konkretne informacije, pratiti Hepatitis C Treatment Cure and Community grupu intenzivno. Ultrazvuk nije pokazao nikakva značajnija oštećenja jetre kao što je ciroza, tako da sam odlučio da se upustim u cijelu priču bez biopsije ili fibroscan-a. Fibroscan mi je daleko stotinama kilometara i stotinama procedura, plašio sam se sam sebe, odustajanja.

Odluka je donesena, idem bez toga. Ono što sam odlagao godinama odlučio sam pokrenuti u par dana straha.

Naravno, tada još nisam znao koliko je jednostavno, uz prave ljude, doći do lijekova.

Kontakt, savjeti i tretman

Prvo pitanje je bilo kako doći do lijekova. Jedna prijateljica doktorica mi je rekla da u mom gradu već ima jedna osoba koje se riješila Hepatitis C virusa novim lijekovima. I rekla mi je da ta osoba želi da ostane anonimna. Poštovao sam to. Od te osobe sam dobio nekoliko rečenica, savjeta, iskustva, i link prema nekom proizvođaču lijekova iz Bangladeša. Garancije nije bilo, samo mišljenje da ne bi trebala biti neka prevara u pitanju.

A ja sam pratio FB grupu. Stalno, u svim postovima, komentarima, provlačilo se jedno ime. Greg. Ako bi neko pitao za savjet, rekli bi mu pitaj Grega. Ako bi neko pitao kako doći do

lijekova, rekli bi mu, čekaj, javiće ti se Greg. Šta god je bilo u pitanju, rečeno je najbolje vidi s Gregom. Greg Jefferys.

Na internetu sam potražio Grega. Tražio informacije. Pročitao Gregovu priču. Čitao priče, iskustva drugih ljudi s Gregom.

Vidio sam, koliko god to apsurdno zvučalo u današnjem svijetu, ovaj lik, Greg, neće da se bogati na muci drugih, on bi stvarno da pomogne. Pa ako laže deset ljudi, ne lažu stotine. Pa ne plaća valjda botove da ga hvale po internetu.

Odlučio sam da se javim Gregu Jefferys-u. U tom momentu sva ova priča postaje jednostavna, konkretna, ljudska. A opet više pogodi čovjeka dobrota, iskrenost, spremnost da se pomogne bez interesa, nego prevara i laž. Prevaru i laž uvijek očekuješ, to te život nauči.

Dobrote i iskrenost više pripadaju nekim drugim svijetovima. E zato Greg Jefferys nije sa ovoga svijeta.

Javio sam se Gregu. Greg odmah odgovara na e-mail. Greg zna da ne treba čekati. Greg zna da se ne smije čekati. Greg ima iskustva. Greg daje odgovore na pitanja. Greg je jednostavno odlučio da pomaže ljudima. I gotovo.

Bez puno priče, poslušao sam sve Gregove savjete. Poslao mi je lijekove. Za nekoliko dana stigli su u Hrvatsku, odakle su mi ih prijatelji donijeli u Bosnu.

Lijekove sam pio od 2. januara do 26. marta 2019.

Uradio sam test. Test kaže da virus Hepatitisa C u krvi nije dokaziv. Poslije gotovo 25 godina uništavanja mog zdravlja i organizma NIJE DOKAZIV. Nema ga. Izgleda da sam se riješio beštije.

Kažem prijatelju koji od početka prati ovu moju priču, koji mi je donio lijekove iz Hrvatske, ne može da vjeruje. Zanijemio. Meni srce hoće iz grudi da iskoči.

Kažem kćerki, kćerka plače, ljubi me.

Kažem ženi, ona kaže pravimo bebu, život je pred nama.

Hvala, Greg. Riječi nisu dovoljne da se opiše zahvalnost. Tek su nagovještaj svega onoga što osjećam.

Meni, koji sam prošao sve i svašta, toliko puta razmišljao o predaji, vratio si vjeru u ljude. Tvojom zaslugom pravim planove za budućnost.

Hvala.

Nadam se da priča završava ovdje.

Test ću ponoviti za mjesec i po dana. Dakle, to će biti tri mjeseca poslije završetka terapije. Šanse da se virus vratio su male, mada postoje.

Nema veze. Znam da lijeka ima, znam da dobrih ljudi ima. Znam da je moguće pobijediti zvijer i nema odustajanja.

• Post Categories
• Uncategorized